iznova OTKRIVAmo fragmente ŠIBENSKE (NOGOMETNE) POVIJESTI Iz kufera šibenskog antikvara Srećka Vukšića ‘izronila’ je fotografija snimljena 13. srpnja 1933., na utakmici domaćeg Osvita i Hajduka; Završilo je rezultatom kojeg bi ‘bijeli’ danas na Šubićevcu mogli samo sanjati

iznova OTKRIVAmo fragmente ŠIBENSKE (NOGOMETNE) POVIJESTI

Nekako u isto vrime kada se na Trećem programu HTV-a po ko zna koji put reprizira “bolja prošlost”, svevremensko Smojino ”Velo Misto” koje je, zapravo, štorija o Hajduku, iz kufera šibenskog antikvara Srećka Vukšića izronila je jedna crno – bijela fotografija – dopisnica, koja je na sličan način – priča o Šibeniku.

 

Na fotografiji se, naime, vidi ono što se nekad u novinama, sportski reporteri potpisivali kao “detalj s utakmice” prepuno gledalište Šibenčana na Šubićevcu. Poredani u četiri pet redova kao onodobne “glave s katedrale” – mularija, mlađarija, sa i danas modernim športskim rašketama na glavama, vojska odnosno mornari, fina gospoda u veštitima, s gospodskim španćerama, borsalinima, pa čak i ljetnim panamama, kapama francuzicama... a među pustim muškićima, vidi se čak i jedna žena (?!). Čemu čuđenje? Pa, godina je 1933. a nadnevak je 13. srpnja 1933. godine. Slika bi trebala biti s otvorenja stadiona na Šubićevcu, utakmice koju su, kako piše na poleđini, odigrali domaći Osvit i splitski Hajduk. S rezultatom koji bi Hajduk danas na Šubićevcu mogao samo sanjati – 2:10. U zagradama piše rezultat poluvremena – 1:6.

 

Viceprvak na premijeri

 

Podaci s poleđine kartoline slažu se s podatkom na Wikipediji, u kojoj piše kako je... “Osvit prvi registrirani klub u Šibeniku osnovan krajem veljače 1933. godine u prostorijama hotela Krka. Za prvog predsjednika izabran je dr. Marko Grdović. Najveći problem predstavljalo je nepostojanje igrališta, no, i to je ubrzo riješeno. Izgrađen je stadion na Šubićevcu čije je svečano otvorenje uveličao Hajduk. Gosti su uvjerljivo s 10:2 nadvisili domaći Osvit. Osvit je brzo napredovao te je postigao niz značajnijih uspjeha u susretima s manjim i većim klubovima u Dalmaciji”...

 

Tribine su bile puna ka oko, sudeći po fotografiji. I nisu se nimalo razlikovale od scena sa splitskog Starog placa, prikazanih u seriji. Čak se i murva vidi u pozadini. Jedino se izgleda prominila klima. Jer su i u srpnju svi - u dugim rukavima!

 

Eto, sad znamo i točan datum kada je sve to bilo – 13. srpnja 1933. godine.
Vrlo jaki Hajduk je te godine završio drugi u prvenstvu ondašnje Jugoslavije, a u svojim redovima imao je i legendarnog Vladu Kragića, za kojeg se govorilo kako ima “smrtni šuc”, a te je sezone postigao 21 od ukupno 41 gola koliko je dala cila momčad Hajduka. Nije poznato koliko je od ovih 10 komada Osvitu utrpao upravo Kragić i je li uopće tog dana nastupio u Šibeniku. Možda i jest. Nije to baš bilo vrijeme u kojem su na revijalnim ili manje važnim utakmicama, zbog prenatrpanog rasporeda nastupale – rezerve.

 

Bilo je to godinu dana prije nego je iz Zadra s roditeljima stigao valjda najslavniji igrač Osvita u povijesti, Ratko Kacijan, legenda zagrebačkog Dinama, i jedan od najslavnijih nogometaša svog doba, kojeg bi mogli usporediti s Lukom Modrićem. Osvojio je srebrnui medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, a osim što je legenda Dinama, po kojem se zove i omladinska škola i igralište zagrebačkih modrih “Hitrec – Kacijan”. Igrao je on i za Hajduk s kojim je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske, 1939./’40 godine, a statistika mu je u dvije sezone nastupanja za “majstora s mora” strašna – 21 gol u 21 nastup. Asistencije su onda još nisu pratile, a kamoli – predasistencije. Koliko je Osvit s Kacijanom kao vođom navale bio strašan dovoljno govori i to da je po nekim podacima Građanski nogometni klub Osvit pobijedio u Zagrebu čak i čuveni engleski Liverpool. Istina, u neslužbenoj utakmici, ali Liverpool je Liverpool. I onda i sada.

 

Pješke iz Indije

 

Ako netko ima o tome kakav podatak, ili da je bar čuo o tome pričati od koga svoga – neka nam se javi! Rado ćemo ga objaviti. Kao i ovu fotografiju iz 1933. godine. Koja svjedoči o tome da za navaliti na Šubićevac nije nužno potreban ni veliki komfor, pa čak ni katrige, a kamoli “recaro” sjedala. Može se stajat i na nogama, i tiskat se iza drvenog plota. Ne triba imat čak ni velikog sponzora, kao što je Punkaj Gupta, koji se u Krešimirovom gradu čeka već mjesecima, kao da pješke stiže iz Indije na Šubićevac. O njegovim se planovima ne zna ništa, ali se zna da će proširiti tribinu na atletsku stazu, pa ispod nje gradit poslovni prostor. Za pronaći građevinara i neimara nismo morali ići u Indiju. Njih imamo i doma. Mi smo mislili da smo konačno našli nekoga tko će tribine napunit, da izgledaju kao na ovoj fotografiji, ali izgleda da i ovog najviše zanima - onaj prostor koji se nalazi ispod njih...

Naslovnica Zanimljivosti

Najčitanije

PLAYBOY ZEČICA IZ PRIMOŠTENA Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!

Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!
Kaže se prvo pa muško, a Eni Friedrich bilo je prvo pa – Playboy! Primoštenka sa zagrebačkom adresom pravog prez...
Ena Friedrich, pravog prezimena Čobanov, magistra je povijesti umjetnosti kojoj nije nikakav problem skinuti se pred objektivom: Evo kako se riješila perverznjaka!